Ako je neko okružen rekom Dunav to je onda prelepa planina Miroč. Najzapadniji deo Đerdapa prostire se na 500km2 i veliki njen deo obuhvaćen je Geoparkom Đerdap. A na prelepoj visoravni planine, nalazi se najmlađe selo Istočne Srbije, selo Miroč. Nekada rimska baza i čuvena vazdušna banja kastel Gerulatis, danas je jedno od najlepših sela na Đerdapu.
Ovo selo podignuto je 1869.godine, na ostacima antičkog kastruma a njegova okolina puna je istorije. Još u 19. veku Feliks Kanic pisao je o rimskom kastelu Gerulatis na koji je naišao istraživajući Dunavski limes. Kanic u svom zapisniku pominje da je na planini Miroč, nedaleko od istoimenog naselja, naišao na pravougaoni kastel neuobičajenih dimenzija za Dunavski limes.
Prva arheološka istraživanja Gerulatisa utvrdila su da se radi o kastelu pravougaone osnove sa kulama na uglovima i pored kapija. Kule i kapije bile su sagrađene od neobrađenih komada peščara koji su vezani keramičkim malterom lošeg kvaliteta. U unutrašnjosti kastela arheolozi su naišli na keramičke podove i šetnu stazu napravljenu od nabijene zemlje. Takođe je pronađen veliki broj keramičkih posuda i novca sa kraja I veka. To potvrđuje da se kastel ovde nalazio u doba najvećih rimskih osvajanja na Đerdapu.
Planinu Miroč Rimljani su nazvali “Unum” što je značilo “Jedna” odnosno “Jedina”, a Gerulatis bio je jedna od stanica i zaštitnik puta Via Danubius, koji je povezivao istočni deo Gornje Mezije sa Dunavskim limesom. Taj put bio je čak 80km kraći, lakši i sigurniji od puta koji je išao kroz Đerdapske kazane. Put je takođe imao veliki ekonomski značaj jer su se tuda transportovale rude. Legenda kaže da su Rimljani Gerulatis koristili kao vazdušnu banju i da su tu dolazili da se leče i pripreme za borbe.
Arheološka istraživanja nisu završena i planina kao i istoimeno selo, zahvaljujući ovom spomeniku kulture i prirodnim lepotama, imaju potencijal da se razviju i u atraktivnu turističku destinaciju. To bi značajno uticalo i na živote samih meštana sela i planine Miroča.